Agronomske osnove

Tlo i voda

Stabla jabuke mogu rasti u najrazličitijim vrstama tla, od glinaste ilovače do šljunkovitog pijeska. Naravno, na kvalitetnijem tlu i plodovi će biti kvalitetniji, pa se najbolji rezultati u uzgoju jabuka postižu u plodnim pjeskovitim tlima i ilovači.

Tlo mora biti dobro drenirano. Vlaga u tlu može oslabiti prozračnost i dovesti do povećane pojave vlažne truleži korijenovog vrata jabuke (Phytophthora cactorum). U pravilu, jabuka se plitko ukorjenjuje, pa će vlažno tlo ograničiti razvoj, dovodeći do slabe učvršćenosti stabla i smanjene površine tla odakle može preuzimati hranjiva.

Tla s većim sadržajem organske tvari u pravilu imaju bolju strukturu i omogućuju dobro ukorjenjivanje.

Za suha tla neophodno je navodnjavanje, a naročito za novoposađene i mlade voćnjake. U tu svrhu sve češće se koriste sustav kap po kap, odnosno fertirigacija. U mladim voćnjacima fertirigacija pospješuje rani rast stabala i ubrzava njihovu rodnost. Navodnjavanje raspršivačima može osjetno pomoći zaštiti pupoljaka i mladih plodova od mraza.

Uobičajena je praksa da se na tlu voćnjaka, između redova stabala, obavi malčiranje – zastiranje tla travom i drugim organskim materijalima. Malčiranjem se povećava zadržavanje vode u tlu, brzina kojom tlo upija vodu, agregacija tla i recikliranje hranjiva.
Jabukama najviše pogoduju blago kisela i neutralna tla (pH vrijednost između 5,8 i 7,0). Kod ekstremnih pH vrijednosti dolazi do blokade hranjiva ili toksičnosti, ok te slabog razvoja stabala i plodova. Ako je riječ o kiselom tlu, prije sadnje stabala vrlo je važno da se dodavanjem vapna popravi pH vrijednost tla.

Podloga

Optimalna gustoća nasada ovisi o sorti, podlozi i planu rezidbe. Izbor podloge odredit će veličinu stabala i efikasnost apsorpcije hranjiva.

Postoje četiri glavne kategorije podloga: najbujnije, bujne, srednje bujne i slabobujne.
Izbor podloge treba odgovarati tlu (pH vrijednost, struktura, vlaga) i ostalim uvjetima karakterističnim za podneblje (otpornost na smrzavanje, nametnike i bolesti itd.)
Za jabuke se kao podloga najčešće koriste tzv. “Malling” podloge (serije M. i MM.)

Sustavi voćnjaka

U uzgoju jabuka primjenjuje se širok spektar sustava sadnje, a uvijek je cilj postizanje visokog i ranog prinosa plodova vrhunske kvalitete. Među ključnim čimbenicima za izbor sustava su lakoća branja i upravljanja voćnjakom.

Suvremeni sustavi uzgoja rade se s većom gustoćom nasada u odnosu na starije voćnjake. Danas je uobičajena gustoća u rasponu od 1.000 do 2.500 stabala po hektaru, dok je prije 50 godina standardna praksa bila između 70 i 100 stabala po hektaru. Na osobito plodnim tlima i u izrazito intenzivnom uzgoju uzgajivači mogu posaditi više od 9.500 stabala po hektaru i dobiti prinose do 63 t/ha.

Povećana gustoća sadnje moguća je nakon što su razvijene podloge slabije bujnosti, koje u prvih 10 godina uzgoja donose veće prinose nego što je prije bilo moguće.

Oblik stabla jabuke određuje se oblikovanjem krošnje, a postoje četiri osnovna oblika: kordonac, vretenasti grm, lepeza i V/Y/A oblici.

Kordonac je tradicionalni oblik uzgoja u Europi i Sjevernoj Americi, koji u velikoj mjeri omogućuje razvoj prirodnog oblika stabla. Vretenasti grm danas je najčešći oblik uzgoja jabuka: ograničavanjem širine vrha krošnje poboljšava se prodiranje svjetla do ostalih dijelova, a minimalne su potrebe za oblikovanjem grana i sadnica.

Sustavi stabala lepezastog oblika sve se više koriste u voćnjacima s velikom gustoćom sadnje radi ostvarivanja ranijeg uroda, većeg prinosa i lakše berbe V-sustavi, kao i drugi sustavi nagnutih krošnji koji se formiraju uz pomoć Tatura ili sličnih rešetkastih konstrukcija, omogućuju efikasno slaganje stabala u redove i na taj se način također postiže dobro prodiranje svjetla do svih dijelova krošnje. Ti sustavi daju vrlo visoke prinose.

Održavanje stabala

Novoposađena stabla svakako je potrebno što prije obrezati. Vrsta rezidbe ovisi o željenom obliku stabala.

U fazi plodonošenja svako stablo treba obrezati i na njemu prorijediti plodove kako bi se osigurao optimalan omjer listova i cvjetova/plodova te omogućila cirkulacija zraka i prodiranje svjetla, čime se poboljšava kvaliteta i veličina plodova.

Rezidbom se osigurava da voda i hranjiva budu dostupna optimalnom broju plodova.
Uobičajeno je da se glavna rezidba radi krajem zime, dok su stabla još u razdoblju mirovanja. Ljetna rezidba obavlja se u svrhu odstranjivanja slabih mladica te radi omogućavanja boljeg prodiranja svjetla u guste krošnje.

Nije preporučljivo raditi rezidbu krajem ljeta jer se može prouzročiti kašnjenje razdoblja mirovanja te veća izloženost stabala zimskim oštećenjima.

Rezidbu je najbolje obavljati po načelu “malo, ali često”; ako se stablo previše oreže u jednoj rezidbi, doći će do jakog vegetativnog rasta koji će trošiti značajne količine hranjiva i vode te negativno utjecati na kvalitetu plodova i diferencijaciju pupova.
U mnogim je godinama preporučljivo smanjivati opterećenje krošnji do kojeg dolazi zahvaljujući osobito bujnom procvatu i dobrom zametanju plodova. Prevelika količina plodova na jednom stablu prouzročit će smanjenje veličine plodova i bujnosti stabla, a može i dovesti do toga da stablo daje plodove tek svake druge godine.

Na svakom pupu stabla jabuke cvjeta pet do šest cvjetova. Kada bi se pustilo da svi sazru, plodovi bi bili jako mali, a stablo podhranjeno., te sljedeće godine ne bi procvalo. Zbog toga je potrebno raditi prorjeđivanje, kako bi se na svakih 3-5 pupova ostavio jedan plod.

Zaštita jabuke

Za proizvodnju vrhunski kvalitetnih plodova neophodno je dobro kontrolirati prisutnost bolesti, štetnika i korova. Stabla jabuka napadaju brojni patogeni koji uzrokuju bolesti (gljivice, bakterije, virusi, oblići).

Bolesti mogu izravno oštetiti plod, učiniti ga neprivlačnim ili nejestivim, ali mogu i oslabiti stablo oštećujući ili inficirajući listove, deblo i grane. Oštećenja stabla smanjuju plodonošenje i povećavaju osjetljivost na mraz ili napade drugih štetnika. Stabla, listove i plodove jabuka ugrožava više od 50 vrsta insekata, a najveći su problem oni štetni insekti koji oštećuju sam plod. Među najvećim štetnicima su jabučni savijač, crveni voćni pauk, jabučna krvava uš, jabučne lisne uši i lisni miner. 

Insekti i drugi štetnici parazitiraju u listovima ili granama, slabeći stabla i ograničavajući rast, cvjetanje i zametanje plodova. Trava ili bilo koji drugi oblik vegetacije koji potrebuje hranjiva i vlagu ne smije rasti na udaljenosti manjoj od 40-50 cm od debla. Na područjima gdje postoji opasnost od tuče plodove treba zaštititi protugradnom mrežom.

Berba

Kod plodova jabuke razlikuju se dva stupnja zrelosti koji su podjednako važni za određivanje vremena berbe. To su fiziološka zrelost ili dozrelost, odnosno tehnološka zrelost ili dospjelost. U fiziološkoj zrelosti plodovi dostižu svoju najveću krupnoću, a sjemenke su posve razvijene i u povoljnim uvjetima mogu proklijati. Kad plodovi postignu najbolji okus, miris i boju pokožice te sve ostale karakteristike potrebne za daljnju namjenu (prerada, čuvanje u skladištu ili hladnjači) može se govoriti o tehnološkoj zrelosti.

Plodovi ranih sorata beru se 6 do 7 dana prije tehnološke zrelosti, jesenske sorte 7 do 14 dana prije tehnološke zrelosti, a zimske sorte se beru u fiziološkoj zrelosti. Za vrijeme dozrijevanja plodova škrob se razlaže i prelazi u šećer, pa se tako razvija okus. Šećeri su najvažnije topljive suhe tvari u voćnom soku i zbog toga se često koriste za procjenu razine šećera (tzv. °Brix ). Nedozreli plodovi imaju okus po škrobu, nerazvijenu aromu i vrlo su tvrdi i hrskavi. Dozreli plodovi su čvrsti, ali ne i tvrdi. 

Mnogi parametri kvalitete osciliraju od godine do godine, pa je za određivanje datuma berbe itekako potrebno iskustvo stečeno u praksi.

Skladištenje

Uvjeti skladištenja presudno su važni za kvalitetu i rok trajanja jabuka. Plodovi moraju biti ubrani s minimalnim oštećenjima, brzo ohlađeni i čuvani u kontroliranim uvjetima kako bi se izbjegle njihove daljnje fiziološke promjene.

U skladištu je potrebno održavati visoku razinu relativne vlažnosti zraka (90-95%), kako bi se gubitak vode iz plodova sveo na minimum. U kontroliranim uvjetima, s odgovarajuće smanjenim udjelom kisika odnosno povećanim udjelom ugljičnog dioksida, smanjuje se propadanje metabolizma i plodova.

Na višim temperaturama plodovi se brzo smežuraju i značajno gube na kvaliteti.
Jabuke koje ranije dozrijevaju (ljetne i jesenske) pri skladištenju oslobađaju više etilena, zbog čega su osjetljivije na propadanje od sorta koje sazrijevaju kasnije (zimske jabuke), pa zato imaju manji potencijal skladištenja.