Potrebe na tržištu krumpira

U načelu, danas više nije moguće uzgajati krumpir na način da isti urod može zadovoljiti sve potrebe tržišta. Uzgajivači moraju ispuniti vrlo precizne standarde kvalitete postavljene sa strane krajnjeg korisnika, u suprotnom ih čekaju novčane kazne, tj. smanjivanje dogovorene cijene otkupa, a u ekstremnim slučajevima i odbijanje otkupa uroda. Zbog toga su sve faze uzgoja – od izbora sorte, razmaka sjemena i upravljanja usjevima sve do desikacije i skladištenja – prilagođene cilju postizanja visokog prinosa čija će kvaliteta zadovoljiti tržišne standarde kvalitete.

Stolni krumpir

Krajnjem korisniku prije svega je važna kvaliteta gomolja – konkretnije, izgled i kulinarska kvaliteta. To uvelike ovisi o sorti, ali i o načinu uzgoja krumpira.

Kad je riječ o stolnom krumpiru, potrebno je da gomolji budu ujednačenog oblika i veličine (45 -85 mm) te čistih pokožica, bez ikakvih mrlja ili bolesti.

Valja voditi računa i o sadržaju suhe tvari (ST), jer su gomolji u kojima je ST iznad 18-20% više podložni modricama i mogu se raspasti prilikom kuhanja.

Stolni krumpir sve češće se prodaje u pakiranjima raznih težina. Manje kvalitetne sorte se prodaju u rinfuzi ili u diskontnim pakiranjima.

Krumpir za preradu

Krumpir za preradu treba biti ujednačenog oblika te standardizirane veličine i kvalitete.

Za pomfrit i čips potrebno je da u krumpiru bude veći sadržaj suhe tvari, kako bi se prženjem postigla dobra boja. Prerađivači za postizanje ujednačene boje prilikom prženja koriste standardizirane skale boja. Svojedobno se u ugovorima definiralo da udio ST mora biti najmanje 18%, a današnji industrijski standardi određuju da krumpir mora imati udio suhe tvari između 20% i 25%.

Potrebno je i da udio nekih vrsta šećera (pogotovo reducirajućih šećera) bude nizak, inače će pomfrit ili čips u obradi dobiti smeđu boju. U ugovorima se u pravilu definira raspon prihvatljivog udjela reducirajućih šećera.

Prerađivači u pravilu traže da se ugovorno definiraju penali zbog gubitaka do kojih dolazi zbog mrlja, modrica, štete od nametnika, pozelenjivanja, napuknuća nastalih prilikom rasta itd. (orig: blemishes, bruising, pest damage, greening, growth cracks, etc.) Standardni maksimum u ugovorima je 5% od ukupne težine, npr. 5 kg na 100 kg.

Proizvodnja škroba

Krumpir je jedan od najvažnijih izvora škroba na svijetu. Vrlo je važan izbor sorte. U Njemačkoj i nekim drugim zemljama propisano je da krumpir mora imati udio škroba veći od 13%. Što je veći udio škroba, manje se gubi. Gomolji krumpira sadrže širok raspon veličina granula škroba (10-100 mm prema 5-40 mm u žitaricama), kao i visok udio sadržaja fosfata. Kvaliteta škroba utječe na svojstva pasti, pogotovo na viskoznost.

Proizvodnja sjemena

Visina prinosa i kvaliteta uroda u velikoj mjeri ovise o kakvoći sjemena. Kako bi uzgajivači mogli imati povjerenje u kvalitetu sjemena koje kupuju, neke države su za proizvodnju sjemena uvele sustave klasifikacije (npr. The Seed Potato Classification Scheme u Velikoj Britaniji).

Krumpiri koji se uzgajaju za sjeme trebaju imati ujednačeno male, dobro oblikovane gomolje, u rasponu promjera 30-55 mm. U slučaju kada se koriste rezani dijelovi gomolja, treba primijeniti fungicide kako bi se smanjila izloženost bolestima.

U konačnici, sve su faze uzgoja – od izbora sorte, razmaka sjemena i upravljanja usjeva do desikacije i skladištenja – prilagođene cilju postizanja visokog prinosa čija će kvaliteta zadovoljiti tržišne standarde kvalitete.