Uljana repica
Ciljana kvaliteta uljane repice ovisit će o potrebama krajnjeg korisnika. Glavne karakteristike o kojima treba voditi računa su razina glukozinolata i postotak sadržaja ulja. Ishrana biljaka u značajnoj mjeri utječe na te vrijednosti, te je pravilno uravnotežena ishrana vrlo važna za ostvarivanje tražene kvalitete. Uz te dvije vrijednosti, namjena ulja ovisi o sadržaju erukične kiseline, koja više nije prisutna u biljkama.
Načini upotrebe uljane repice su:
Uljana repica dugo se nije smatrala pogodnom za ljudsku prehranu, jer je zbog visokog sadržaja erukične kiseline imala vrlo neugodan okus. Kultiviranjem uljane repice udio erukične kiseline smanjen je sa 40% na nulu, dok su udjeli polinezasićenih masnih kiselina (linolna i linolenska kiselina) u ukupnom sadržaju masnih kiselina narasli sa 15% na 20%, odnosno sa 8% na 12%.
U usporedbi s ostalim biljnim uljima, uljana repica ima najmanje zasićenih masnih kiselina (6 – 8%) u ukupnom udjelu masnijh kiselina i bogata je biljnim sterolima. Ulje uljane repice sadrži visok postotak mononezasićenih masnih kiselina: 58 – 60% od ukupnog sadržaja masnih kiselina.
Ulje dobiveno iz uljane repice sadrži zadovoljavajuće razine tokoferola, tj. vitamina E.
Azija i Oceanija